Rijeka Dretulja

Dretulja - fly fishing revir
Dretulja - fly fishing revir


Izvire na zapadnom obodu Plaščanskog polja u podnožju masiva Male Kapele, oko 2 km zapadno od središta Plaškog. Na nadmorskoj visini od oko 375 m više pojedinačnih izvora različitog intenziteta oblikuje glavnu maticu rijeke. Najobilniji izvor Dretulje na topografskim kartama označen je toponimom Vrelo Dretulje. Neposredno uz izvor, umjetnom barijerom stvoreno je manje ujezerenje gdje je smješteno vodocrpilište sa sjeverozapadne strane glavnog izvora Dretulje nalazi se još jedan manji izvor. Voda iz oba izvora spaja se u zajedničko korito, te rijeka mirnim meandričnim tokom protječe Plaščanskom dolinom u smjeru sjeveroistoka. Između cestovnog i željezničkog mosta u naselju Plaški, Dretulja prima pritok - rijeku Vrnjiku. Osim rijeke Vrnjike u Dretulju se slijevaju potoci: Vera, Vinkovac i Komadinski potok u kojima obitava riječni rak - plemeniti (Astacus astacus). Nakon 10,4 km nadzemnog toka kroz Plaščansko polje, te prosječne širine toka od 9 m, Dretulja ponire u blizini zaseoka Jakšići. Dretulja se prostire na površini od 9,4 ha, na nadmorskoj visini od 365 do 380 metara.

Od ribljih vrsta zastupljeni su : potočna pastrva (Salmo trutta), kalifornijska pastrva (Onchorhynchus mykiss), klen (Leuciscus cephalus), pijor (Phoxinus phoxinus), tivuška (Barbatula barbatulus), potočna mrena (Barbus meridionalis) i peš (Cottus gobio).

Treba istaknuti da se prema bazi evidentiranih područja Hrvatske agencije za okoliš i prirodu (odnosno izrađenih stručnih podloga/obrazloženja za proglašenje zaštite) na području rijeke Dretulje nalazi se sljedeće područje predviđeno za zaštitu temeljem Zakona o zaštiti prirode:

 POSEBNI STANIŠNI REZERVAT DOLINA DRETULJE - HR2000609

Niski bazofilni cretovi na području Plaškog među posljednjim su preostalim cretovima u Hrvatskoj. Prema Pravilniku o popisu stanišnih tipova, karti staništa te ugroženim i rijetkim stanišnim tipovima svi cretovi u Hrvatskoj predstavljaju ugrožene i rijetke tipova staništa. Cretovi su i na europskoj razini evidentirani kao ugroženi te se navode kao prioritetna staništa (Prirodni stanišni tipovi od europskog interesa čija zaštita zahtjeva proglašenje posebnih područja zaštite), te su definirana kao ekološki značajna područja.

Dolina Dretulje potvrđeno je stanište 32 biljne vrste koje se nalaze u Crvenoj knjizi vaskularne flore Hrvatske odnosno na Crvenom popisu ugroženih biljnih i životinjskih vrsta Hrvatske. Na području predviđenom za zaštitu zabilježen je i endem dinarskih krških polja - livadski procjepak (Scilla litardierei).

Čitavo područje doline gornjeg toka Dretulje pokriveno je mozaikom različitih zajednica vlažnih staništa. Gotovo 50% područja predviđenog za zaštitu prekrivaju cretne i/ili livadno-cretne zajednice uvjetovane stalno prisutnom vodom. Osim iz rijeke Dretulje, ova se staništa napajaju brojnim okolnim izvorima, smještenim na padinama oko doline i u samoj dolini. Obzirom da se voda ocjeđuje preko slabo propusnog sloja matične podloge, ovdje se radi o podvirnim tlima.

Bazofilni cretovi dominiraju dolinom u prvih 1–1,5 km toka Dretulje. Područje na najnižoj nadmorskoj visini, u ovom dijelu toka s obje strane rijeke prekriva mozaik cretno-livadnih staništa sa čitavim nizom ugroženih biljnih vrsta. Ovdje se redovito mogu naći Carex acutiformis, Carex davalliana, Carex vesicaria, Menyanthes trifoliata, Eriophorum latifolium i dr., a česte su i Schoenus nigricans, Cladium mariscus i Molinia coerulea. Upravo je ovdje u Hrvatskoj prvi puta opisana zajednica cretova cretnog šaša (As. Caricetum davallianae) koja, usprkos jakoj sukcesiji (ulazak livadnih elemenata), još uvijek postoji. Rubni dijelovi ovih cretova zarastaju johom i drugim hidrofilnim drvenastim vrstama, dok sa istočnog ruba u ova staništa nadire trska.

Na padinama s obje strane rijeke javljaju se bazofilni podvirni cretovi koje pokriva zajednica cretova crnkaste šiljevine (As. Orchihi-Schoenetum nigricantis) u kojima dominira šaš Schoenus nigricans, dok je kritično ugrožena Pinguicula vulgaris obilno zastupljena. Uz njih se pojavljuje i kritično ugrožena Tofieldia calyculata. Kao i u nižim dijelovima i ovdje je prisutna vegetacijska sukcesija, no manje intenzivna.

Istočni dio doline Dretulje najvećim dijelom prekriva trska (Phragmites communis). Za razliku od one koja se pojedinačno javlja u području prvog dijela vodotoka, ovdje je trska visokog stupnja vitalnosti, dobro razvijena i tvori guste trščake. Na rubnim dijelovima područja predviđenog za zaštitu, poglavito s lijeve obale rijeke javljaju se zajednice vlažnih livada, na kojima su u srpnju najuočljivije brojne jedinke vrste Sanguisorba officinalis. Ove se livade na sjeverozapadnom rubnom području stalno izmjenjuju s trščacima.